FoxyLady https://blog.dnevnik.hr/foxy-lady
utorak, 17.03.2009.
Kada sve stane...
Postoje trenutci u životu kada jednostavno sve stane...
Zemlja se prestane okretati, trava prestane zelenjeti, cvijeće prestaje cvjetati, ptice prestanu letjeti, ljudi prestanu postojati u našim životima, ja prestajem disati...
Kada me točno progutao život - ne znam ni sama! Naprosto sam se utopila u željama i nastojanjima da postanem nešto drugo, nešto bolje, a postala sam sve manje slična sebi! Moje se Ja izgubilo u mračnim hodnicima neostvarenih snova i ambicija, tuge i očajanja. A jutros je konačno sve stalo... Naprosto sam osjetila kako mi je krv prestala kolati venama, kako je poslijednji svjestan dah napustio moje tijelo... Nije me napustio život, jer još uvijek želim živjeti, ali me napustila nada. Ja nikada neću postati Netko! Biti ću uvijek Ja, bezvezna, dosadna, bezlična osoba...
Pravo pitanje je kako se, sada nakon teške spoznaje problema, vratiti na početak i ponovno graditi život sa nekim boljim predznakom? Kako sada pokrenuti krv da počne kolati bez obzira na nedostatak smisla? Kako naći smisao za snove, želje i ambicije? Kako ne pasti još dublje u očajanje?
srijeda, 31.12.2008.
NOVOGODIŠNJE ODLUKE
Ove godine odlučila sam da ne želim više ništa odlučivati. Ove godine nema više novogodišnjih odluka.
Ne, ne želim prestati pušiti u Novoj Godini!
Ne, ne želim držati dijetu u Novoj Godini!
Ne, ne želim biti bolja sa ljudima koji me okružuju!
Ne želim oko sebe lažne prijatelje i cinične kolege. Slijedeće godine nikom više ništa ne prešućujem! Svako će dobiti poštenu porciju mog otrovnog jezika, pa ako već pričaju da imaju o čemu.
Ne želim štedjeti slijedeće godine, uživat ću u svakoj kuni koju potrošim i priuštiti ću si sve što mi srce zaželi. Ipak, sve što zaradim – zaradim napornim radom! Pa neka se onda barem taj rad isplati!
Ništa takvoga ne želim u Novoj 2009. Godini!!!
Želim dobar provod u dobrom društvu sa pravim prijateljima!
Želim mnogo lijenih poslijepodneva u ljubavnom zagrljaju!
Želim još više najljepših zagrljenih i zaljubljenih buđenja!
Svaki dan želim poljubac za dobro jutro!
Svaku noć želim poljubac za laku noć!
Želim mnogo osmjeha i niti jednu tužnu suzu u oku!
Želim ne žaliti za ničime i biti zahvalna na svemu!
Želim živjeti i osjećati život!
Želim biti onakva kakva jesam, želim biti svoja!!!
Sve navedeno želim i svima Vama, svim svojim dragim prijateljima, obitelji i kolegama!
Sretna Vam Nova!
petak, 03.10.2008.
Na nagovor svoje drage prijateljice odlučila sam i ja progovoriti jednu ili dvije pametne o ljubavi, ali odmah na samom početku moram reći da mi to i nije najomiljenija tema.
Naime, ljubav gledam kao osjećaj koji treba uživati, a ne kao pojam koji treba opisati, ali pokušati ću…
U svom dosadašnjem životu prošla sam svoj dio nesretnih, neuzvraćenih ljubavi, patila sam, donekle se zaljubljivala, ali nisam sigurna da li sam ikada do sada zaista i voljela. Gubila sam nadu da će me itko ikada „smotati“, ali…
Bilo je to negdje u svibnju. Bila sam sama (jer tako sam to htjela) kada sam upoznala Njega. Dijete od kojih 23 godine, nezreo i razigran, provocirao me do maksimuma, a ja kao i svaka druga škorpija nisam dozvoljavala da nečija riječ bude zadnja. I tako vrlo brzo dogodio se poljubac… nakon poljupca zagrljaj… i tako cijelu noć!
Od nezrelog i razigranog djeteta ostao je samo vragolasti pogled u njegovim očima koji je govorio: „Želim to ponoviti!“.
„Nikada se nisam zaljubio! Niti to ne želim!“ – pričao je, a mojom glavom te su riječi zvučale tako poznato. Pa na kraju tako sam se i ja osjećala. Ali ipak pomalo iz dana u dan svakodnevnog viđanja nestajale su godine među nama, postali smo vršnjaci, istomišljenici na istome putu…
Kada sam se točno u njega zaljubila, zaista ne znam! Sada kad gledam unatrag čini mi se kao da ga cijeloga svog života volim. Kao da sam samo na njega čekala… Kao da sam cijeloga života čekala trenutak kada ću mu reći - „Volim te!“. Te riječi mučile su me danima kada sam ih izgovorila, ali na njegovim usnama stajao je muk…
„Ne mogu ti još reći da te volim! Nisam siguran!“ – istina je boljela…
Iz njega je progovaralo neiskustvo, strah i nezrelost koju nisam mogla tako lako pobijediti. A ni iz jedne bitke ne izlazim kao gubitnik...
No da ne bi mislili suprotno, ovo je zapravo priča sa sretnim završetkom.
Moje dijete je odraslo, on me voli i govori to na glas zahvaljujući mojem beskrajnom strpljenju. Sada konačno pored sebe imam muškarca, svog čovjeka koji samo za mene uređuje svoj svijet…
On upravo sada planira život baš sa mnom…
četvrtak, 04.09.2008.
Zašto ja danas nisam popila kavu prije posla?
Vjerovatno su sve žene svijeta došle u priliku da barem nekoliko tisuća puta u životu izgovore slijedeću rečenicu:
"Nemam što obući!!!"
Isto sam izustila i ja dok sam jutros stajala pored širom rastvorenih vrata ormara. Nekako sam -uz tešku muku- uspjela sklepati dobitnu odjevnu kombinaciju (crno - crno = sve je crno na poslu), i cijelo moje jutrošnje spremanje za posao prošao bi bez ovoga posta da se nije dogodilo ono najgore!!!
Naime, nisam pretjerano spretna osoba kada se nalazim u četiri zida svoje kuće, stoga često izletavam iz iste sa ponekom flekicom od paste za zube ili sa malim tragom pudera na tamnoj majici, ali ovo što sam jutros sama sebi priuštila, prouzročilo je navalu suza na moje oči.
Sva tako pic - pic sređena sjedam u omiljenu fotelju u nadi da ću u miru popiti do tada još netaknutu kavu, te staviti poslijednji sloj maskare na trepavice i time okončati spremanje, ali rukavom svoje gotovo savršene majce za posao, nekako (baš meni svojstveno) uspijevam zakačiti prepunu šalicu kave (ni manje ni više nego od 2 dl) koja potom završava po mojim rukama, majci, hlačama... Uglavnom, uspješno sam uneredila sve i jedan komad odjeće i donjeg rublja koje sam imala na sebi!
Pošto nisam paničar, zaključila sam da imam još 10 minuta vremena i da mi je to sasvim dovoljno za tuširanje od ljepljive kave i za presvlačenje. Tako sam i učinila! Istuširana, umotana u ručnik, ponovno sam pristupila ormarima i krenula u potragu za "blagom".
Isprva sam grebala po površini i donekle pažljivo preslagivala majce, hlače, šosiće, sakoiće... Ali kad se čovjeku žuri, baš mu stvari ne idu na ruku.
"Ovo mi je premalo! Ovo mi je prešareno! Ovo sam nosila jučer! Fuj! Ovo... ne sjećam se ni otkud mi to, pa to ima čipku oko vrata!!! Možda ovo??? Ne, pupak mi se vidi, ne bi baš bilo pristojno da takva dođem pred klijente!
Ovo ima šljokice, pa ne idem na cajke!!!"
Uskoro se moje pažljivo preslagivanje pretvorilo u prekapanje, pa u bijesno razbacivanje, i prije nego sam se snašla zaglavila sam, već dobrano rasplakana, rukama i nogama u ormaru gotovo zatrpana u silnoj odjeći!!!
A onda spas! Stara, već zaboravljena košuljica, ispeglana, obješena na vješalicu, ispod nje isto tako zaboravljene crne hlače na peglu! Konačno sam odahnula, ali prerano... Od silnog prekapanja sva sam se oznojila i bila sam spremna na još jedno tuširanje, ali to nije sve... maskara razmazana po cijelom licu, kosa raščupana... i onda opet sve iz početka....
Upravo zato ja danas nisam popila kavu prije posla!!!
srijeda, 03.09.2008.
Moj prvi post
Dakle, da počnem...
Ja sam pomalo neurotična mlada poslovna žena, na neki način izgubljena u svijetu u kojem živim, a opet jako čvrsto držim taj isti svijet za muda. Mnogi bi me okarakterizirali kao razrednog klauna, dežurnog komentatora koji uvijek ima nešto za reći i uvijek nađe prostora za napraviti glupost.
Pa tako, u nadi da sam ovdje našla prostor za objavu najsjajnijih bisera iz riznice mojih gluposti, nadam se da će iste uveseliti, ako nikog drugog, tada moju dragu kolegicu, poslovnu supatnicu koja je btw (al nemojte nikom reći!) prava pravcata "bridezzila". Navedeno stvorenje zastrašujućih razmjera trese prava pravcata predsvadbena groznica ("Do svadbe još samo 9 mjeseci!!!"), pa se nadam da će joj moje slatke riječi barem malo olakšati predstojeće dane!
I kako mi ide????
| < | ožujak, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Moje neuroze
Linkovi
php counter